Evo zbog čega svi treba da se ugledamo na mladu Nerminu, prenosimo vam njeno pismo u celosti
“Veliki pozdrav moji Tuzlaci i ostali dobri ljudi. Moje ime je Nermina, rođena sam 02.02.1997. u Tuzli. Zavrsila sam Srednju Mjesovitu školu u Tuzli smjer tekstilni tehničar. Moj problem je sto imam oštećenje sluha 40%,od moje 4 godine sam se borila s tim, teže sam govorila i shvatala neke stvari morala sam sve da ucim o pisanju i pričanju na način poseban meni. To nije bio jedini problem, morala sam svaki dan da se suočavam sa ismijavanjima, vrijedjanjima i diskriminacijom. Posto sam ja kao takva osoba bila, ajde tako da kažem, primorana da većinu vremena gledam TV emisije, tako sam zavolila modu i samim tim upisala srednju školu koja ima veze sa tim. Nikada nisam pričala o ovome jer upravo one osobe koje su me povrijedjivale, ismijavale i slično su učinile da sebi stvorim kompleks i da se zatvaram, da mi mladost prolazi, da nemam prijatelja, momka itd, sve su to oni učinili zli ljudi. Nakon završene srednje škole krenula je moja borba. Prvo za posao, da budem samostalna, pa tek onda da pokušam da ostvarim svoj san. Put do pronalaska posla je bio trnovit, čim poslodavac sazna da imam oštećenje sluha, za mene posla nema. Pitam se zašto? Vjerujem da su mnogi koji imaju istih i sličnih problema kao ja, prošli kroz ovo sve. Ne žele da nam pruže priliku, vrše nad nama diskriminaciju, a ni sami nisu svjesni koliko mi možemo da doprinesemo.To me nije sputavalo, nastavila sam dalje uz jaku podršku svojih roditelja i svoje porodice sve dok se nisam zaposlila. Sada radim, poslodavac je vidio koliko mogu i koliko vrijedim, toliko da mi je bilo ponuđeno mjesto šefa. Želim da kažem svima onima koji su kao ja, da dam svima podršku i vjetar u leđa da se ne stide i da hrabro stanu jer tamo negdje postoji šansa za njih, a onima koji nas diskriminisu da nam daju tu šansu i sigurna sam da se neće pokajati. Bavila sam se modelingom i fotošutingom godinu dana, gdje sam mjesečno plaćala članarinu. Tu sam mogla samo da naučim i da se obrazujem sto se tiće svijeta mode. Ali moj san je da postanem model o kome će svi pricat, prva osoba sa zdravstvenim problemom koja je po prvi put sigurna u sebe da može i da je uspjela u svojoj namjeri. Da pokažem da mi kao takve osobe zaista puno vrijedimo. Nema više ni srama ni stida, ni bilo kakvog kompleksa, jer ja želim da ostvarim svoj san.”
Izvor: PRess Serbia
Dodajte komentar