Booking.com
Lifestyle Zanimljivosti

Zašto smo bezobrazni online?

Zašto smo bezobrazni online?

Istorija međuljudskih odnosa otkriva zašto smo u virtuelnom svetu još uvek tako grubi i objašnjava kako razviti pozitivne odnose na mreži i ućutkati trola koji se krije u svakome od nas. Živimo u epohi u kojoj su komunikacija i saradnja čak i na velikim daljinama dostupne samo jednim klikom.  Možemo imati mnoštvo različitih i korisnih virtuelnih prijateljstava, međutim, čini se da se držimo konfliktnih pozicija, spremni da blokiramo prvu osobu koja ima drugačije mišljenje od našeg. Zašto smo bezobrazni online?


 

Ako smo u stvarnom životu sposobni za uljudne odnose pune poštovanja, kada smo onlajn – izgleda da nazadujemo. Odakle proističe ovo ograničenje? Da li postoji način da se ponovo naučimo saradnji u ovim našim digitalnim zajednicama? Ova uvek aktuelna tema našla se u centru članka objavljenog na „Bi-Bi-Si fjučr” (engl. BBC Future).

Rođeni da pomognemo

Decenijama se antropolozi pitaju šta navodi ljudska bića da sarađuju dok ne oforme jake i produktivne zajednice. Najjača teorija vidi korene naše urođene ljubaznosti u evolutivnoj prednosti koju saradnja nudi, u smislu preživljavanja. Iako doprinos u nekom zajedničkom projektu ima svoju cenu za pojedinca, (a u mnogim situacijama je isplativije ponašati se sebično) postoje stvari koje ne možemo da postignemo sami (npr. finansiranje bolnice).

U antičkim društvima lovaca-sakupljača, interakcija se ostvarivala između osoba koje bi se ponovo srele u bliskoj budućnosti, tako da bi individualizam ili agresivno ponašanje bili kontraproduktivni. S prolaskom vremena se nismo promenili – eksperimenti onlajn saradnje, poput onih koje je izveo Univerzitet Jejl iz Konektikata (SAD), pokazuju da čak i psihološki testovi u kojima treba da odlučimo da li da budemo velikodušni zarad nekog zajedničkog cilja, prva reakcija nas navodi na saradnju.

Izolovani i nekažnjeni

Ako je ovaj instinkt tako svojstven ljudskoj prirodi, mora da postoji nešto u iskustvu sa društvenim mrežama što budi lava za tastaturom koji se krije u svima nama. Ali šta je to? Verovatno nedostatak institucija. Dok su u prvim ljudskim zajednicama na snazi bila stroga društvena pravila za aktivnosti kao što je deljenje hrane, onlajn interakcija garantuje fizičku udaljenost, anonimnost i smanjen rizik od kazne ako se postupa nedolično.

Rezonantna kutija

Takođe, kada smo onlajn imamo način da naglas izrazimo svoje reakcije na određenu situaciju koju smatramo nepravednom i da podignemo svoju reputaciju ako izaberemo da se pobunimo. U stvarnom životu, ko ima sreće da živi u mirnom okruženju, nema mnogo prilika da izrazi svoju srdžbu. Kada im to pođe za rukom, centar za nagrađivanje u mozgu se aktivira, što ojačava moralno ponašanje i podstiče njegovo ponavljanje. Međutim, na mreži je skroz drugačija priča.

Moli Kroket, stručnjak za ljudsku interakciju sa Jejla, objašnjava da smo onlajn stvorili jedan ekosistem koji bira najbešnji sadržaj, zajedno sa platformom na kojoj je lakše nego ikada izraziti svoje nezadovoljstvo. Kako su i nedavne studije pokazale, dovoljno je reći da svaki izraz sa moralnom ili emotivnom konotacijom za 20% povećava verovatnoću da će sadržaj biti retvitovan.

Slušajte svi!

Za razliku od stvarnog sveta, ovde ne postoji fizički rizik u glasnom izražavanju nezadovoljstva, a nemamo jednog ili dvojicu svedoka, (kao što bi bio slučaj dalje od tastature) već čitavu gomilu kontakata i pratilaca koje smo prikupili. Lajkovi samo pojačavaju potrebu za odobrenjem, pa tako izražavanje nezadovoljstva i jakih mišljenja postaje navika. Kao takvo, postaće uobičajena praksa – nešto što radimo bez razmišljanja.

Od „protiv” do „za” 

Odjek koji bes nalazi onlajn, može se iskoristiti i na pozitivan način kako bi se dao glas problemima koji bi u suprotnom bili ignorisani (npr. kao što se desilo sa nedavnom kampanjom protiv lakog pristupa oružju u SAD-u koju su pokrenuli studenti sa Floride). Mora postojati način da se interakcija na mreži okrene ka pozitivnom smeru. Da, ali koji? Psiholozi iz Laboratorije ljudske prirode (engl. Human Nature Lab) sa Jejla, odavno na tome rade. Jedan način bi bio da se identifikuju individue koje mnogo ljudi sluša (tzv. influenseri) i da se uključe u kampanje koje bi bile korisne za zajednicu. Na primer, u Hondurasu se testira ovaj pristup kako bi se povećao broj majki koje sa svojom decom pristupaju kampanjama vakcinacije.

Veštački posrednici

Druga strategija koja se trenutno ispituje je da se ubaci neka besmislena objava koju bi kreirao bot (program sposoban da automatski generiše sadržaj), kako bi se pomoglo ljudima da se udruže ili da se u razgovor uključi neko sa strane i kako bi diskusija u kompaktnim i jasno ustrojenim grupama bila raznovrsnija i manje monolitna (primoravajući tako korisnike da izađu iz mehura filtera koje stvaraju u onlajn interakciji). U jednom eksperimentu se pokazalo da je dovoljno napraviti bota sa belim licem na profilnoj slici i koristiti ga da odgovara mirno ali odlučno na rasističke komentare protiv tamnoputih korisnika, kako bi se za nekoliko nedelja smirio ovaj oblik onlajn nasilja.

„Mister Hajd”

Treba imati u vidu i da trolovi nisu obavezno ljudi kojima je to posao – svi možemo postati trolovi ako nam je loš dan. Uvođenje algoritma sposobnog da predvidi kada je veća verovatnoća da neka interakcija bude antisocijalna (npr. zato što je ponedeljak ujutro, loš trenutak, raspoloženje) i da odloži pisane odgovore, dalo je dobre rezultate. Kada imamo priliku da dvaput nešto promislimo, gotovo svi dajemo razumnije odgovore.

Novajlije

U svakom slučaju – treba imati strpljenja. Imali smo hiljade godina da se naviknemo na komunikaciju licem u lice, a svega nekoliko godina za komunikaciju onlajn. U realnosti nam mimika pomaže da smanjimo tenziju i shvatimo ironiju, dok bi na društvenim mrežama trebalo možda uvesti još koji emotikon ili ispravnu interpunkciju da bi se u korenu sasekli svi mogući nesporazumi. Dok se učimo ovoj veštini, vredi ostati smiren, blokirati ili ignorisati nasilnike (ili ih prijaviti u slučaju ozbiljnog zlostavljanja) i najpre – razmisliti pre nego što nešto napišemo.

(redinfoportal)

About the author

Renata Kulic

Diplomirani novinar/žurnalista sa dugogodišnjim iskustvom u medijima. Za portal PRessSerbia.com piše nekoliko godina i to u rubrici "Lifestyle"

Dodajte komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

PRess Serbia