O domaćoj igri, srpskim talentima i fudbalu sa naših prostora suvišno je i govoriti. Ne postoji kutak u svetu koji ne zna za srpski fudbal i zlatne momke koji su ušli u sve svetske sportske anale.
Evo deset utakmica koje su pomerile pamet svim ljubiteljima dobrog fudbala i adrenalinske igre u kojoj su naši momci, pored fizičke spremnosti, spretnosti i neospornog talenta, pokazali i neverovatnu umetnost u sportu.
Jugoslavija – SAD 1:0 (grupna faza SP, 25. jun 1998. godine)
Imena poput Predraga Mijatovića, Dragana Stojkovića, Siniše Mihajlovića, Save Miloševića, Vladimira Jugovića i ostalih predstavljala su strah i trepet za svakog rivala, iako je Jugoslavija stigla u Francusku kao tihi kandidat. Čak i godinu dana pre NATO bombardovanja srpska javnost bila je neprijateljski nastrojena prema najvećoj svetskoj sili koju je krivila za ratna dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije. Iako su Sjedinjene Američke Države savladane mukom na terenu, ranim golom Slobodana Komljenovića, nakon greške američkog golmana, ta pobeda bila je utoliko slađa.
Srbija – Nemačka 1:0 (grupna faza SP, 18. jun 2010. godine)
Ovo je prvo takmičenje na koje se reprezentacija pod nazivom Srbija prvi put plasirala, pa je euforija bila prevelika. Iako je pobeda bila slatka i nabijena adrenalinom, borba na terenu bila je gotovo ratna. Nervozan početak meča sa obe strane, ali isključenje Klosea svima je podgrejao nadu da Srbija može do pobede. Iako je zbog manevra Žigića i Milana Jovanovića, Lane upao u dubok kanal, srećom bez posledica, igra je završena tako što je junak meča Vladimir Stojković odbranio penal Podolskom i Raća Petrović koji je opušteno bacio „lažnjak“ na ivici sopstvenog peterca. Rezultat 1:0 za Srbiju, bio je više nego Božija pravda.
Jugoslavija – Francuska 3:2 (grupna faza SP, 11. jun 1954. godine)
Mnogi obožavaoci fudbala ovaj meč odavno su nazvali srčanim udarom, jer je Franncuska sa Žist Fontenom bila ozbiljna pretnja plavima. Ludilo je bilo gledati kako Jugoslavija prima prvi gol i to onaj nestimulativni u 4. minutu i to podrazumeva se od kočopernog i genijalnog Žist Fontena.
Međutim, pokazalo se da mu to ne vredi baš mnogo, jer „plavi“ na krilima Aleksandra Petakovića i Todora Veselinovića uspeli da preokrenu rezultat u 63. minutu, iako se Fonten agresivno borio na terenu. Kasnije je plave eliminisala Zapadna Nemačka u četvrtfinalu, dok su Francuzi Mundijal završili kao treći na svetu.
Jugoslavija – Zapadna Nemačka 1:1, penali 5:4 (finale U20 SP, 25. oktobar 1987. godine)
Selektor Mirko Jozić, ekipu plavaca poveo je do titule šampiona sveta na čileanskom Mundijalitu 1987. godine. Davor Šuker, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki, Predrag Mijatović, Robert Jarni, Gordan Petrić i ostali biće upamćeni kao prvaci sveta i kao legende koje su od sporta napravile pravu umetnost, a koji su na putu do trona savladali Brazil i Istočnu i Zapadnu Nemačku Meč za trofej bio je veoma neizvestan, srčan, na ivici razuma. Plavci su poveli u 85. minutu preko Bobana, ali je tvrdoglavi Viteček sa bele tačke poravnao rezultat. Takva sreća mu se nije osmehnula u penal seriji. Jedino je ofanzivni vezista promašio, dok su Pavličić, Šuker, Brnović, Zirojević i Boban pogađali bez greške.
Srbija – Brazil 2:1 (finale U20 SP, 20. jun 2015. godina)
Titulu prvaka sveta, sasvim namerno i zasluženo, a u dresovima Srbije, doneli su naši momci, koji su 2015. godine na Novom Zelandu ponosno držali ruku na srcu i obeležjima Srbije. Do finala naši su se makljali sa Urugvajem od kojeg su poraženi, Malijem 2:0 i overili plasman u nokaut fazi protiv Meksika istim rezultatom.
Izabrana ekipa Veljka Paunovića u finalu se obrela oči u oči sa zastrašujuće dobrim timom Brazila. Za samo tri minuta videla su se dva pogotka, po jedan u svakoj mreži, da bi se momenat za istoriju dogodio u 118. minutu, kada je Maksimović hladnokrvno poslao loptu kroz noge i iza leđa Žana. Srbija je bila na nogama, a svet je razjapljenim čeljustima nemo posmatrao novog svetskog šampiona, nadmoćnog i zasluženog pobednika.
Jugoslavija – Nemačka (četvrtfinale SP, 10. jun 1962. godine)
Možda i najbolja generacija nekadašnje zajedničke države – Dragoslav Šekularac, Milan Galić, Milutin Šoškić, Josip Skoblar, Dražen Jerković, otišli su da naprave iskorak u Čileu.
Zvanično olimpijski prvaci i evropski viceprvaci nisu dobro počeli Mundijal pošto su na startu poraženi od SSSR. Ipak, Jugoslavija je stigla do četvrtfinala gde ih je čekala Zapadna Nemačka na čelu sa Sepom Herbergerom koji je pre Drugog svetskog rata takođe bio selektor Nemačke, ali je i dva puta gubio od Jugoslavije. Praksa je ponovljena kada je Šekularac izmanipulisao svoje čuvare, a Petar Radaković srušio Nemce za plasman u polufinale. Iako Jugoslavija nije stigla do titule, ovaj poraz Nemaca bio je višedimenzionalno zadovoljstvo, koje nije bilo povezano samo sa sportom.
Jugoslavija – Danska (finale OI, 10. septembar 1960)
Dve godine pre Mundijala u Čileu, Jugoslavija je postala olimpijski šampion. Kapiten Milan Galić predvodio je ekipu koja je u nizu obarala sve do finala. Redom su padali UAE, Turska i Bugarska i na kraju su plavi stigli i do polufinala. Jugosloveni su se za pehar, medalje i olimpijsku slavu borili protiv Danaca koje su na kraju rutinski savladali sa 3:1. Strelci su bili Galić, Matuš i Kostić. Ova utakmica ostala je zapamćena i po isključenju fudbalera Partizana zbog psovke koju je uputio arbitru Lo Belu, ne znajući da Italijan dobro zna srpski.
Jugoslavija – Francuska 5:4 (polufinale EP, 6. jul 1960)
O jednoj od najboljih utakmica na svim evropskim prvenstvima ikada koja se završila sramnom kapitulacijom Francuza usred Pariza, priča se i danas. Domaćin definitivno nije imao sreće jer je odmah u polufinalu naleteo na Jugoslaviju Branka Zebeca, Milana Galića, Dragoslava Šekularca, Milutina Šoškića, Bore Kostića i ostalih legendi, koji su čistili sve pred sobom, a utakmica je završila sa devet pogodaka. Nakon peripetija na terenu, Knez i Jerković sa dva gola Jerkovića bacili su u očaj domaće navijače i okrenuli ikrenuli rezultat na neverovatnih 5:4. Ništa neobično za ovakvu ekipu plavaca, ali utakmica je zapamćena kao najveća sramota Francuza, jer su izgubili u sred sopstvenog Pariza.
Jugoslavija – Engleska 1:0 (polufinale EP, 5. jun 1968)
Iako su plavi već harali, jedan od najtežih zadataka sačekao ih je na ovom Evropskom prvenstvu, kada su morali da se suoče sa prvakom sveta Engleskom.
Selekcija Rajka Mitića bila je pun pogodak. Predvođena Draganom Džajićem, Ilijom Petkovićem, Blagojem Paunovićem, Draganom Holcerom i ostalima, uspela je da obori titulaše koji su došli da pretenciozno izbore mesto i prvaka Evrope. U tome je Engleze sprečio Dragan Džajić golom u 86. minutu čime je kasnije i zaslužio poziv u Tim sveta.
Jugoslavija – Brazil 2:1 (grupna faza SP, 14. jul 1930)
Iako je danas vrlo aktuelna priča o momcima iz Montevidea, koja je kroz seriju Montevideo Bog te video, vratila sećanja na meč sa Brazilom koji se smatra najveća pobeda jugoslovenskog/srpskog fudbala. To je pobeda koja nas je direktno odvela u polufinale Svetskog prvenstva u Urugvaju gde je Jugoslaviji kasnije pripalo treće mesto zbog toga što je domaćin nakon eliminacije naše selekcije postao prvak sveta. Druga i ne manje važna činjenica jeste i ta da je Brazil i tada važio za jednu od najmoćnijih fudbalskih sila na svetu. Zato je pobeda nad Brazilom na njihovom terenu zaista podvig kojem nema ravnog. Ako znamo i činjenicu da je sve izvedeno pod otežanim uslovima koje su izazvali unutrašnji sporovi, jer su hrvatski fudbaleri koji su činili okosnicu tima odbili da putuju u Montevideo zbog fudbalskog spora na relaciji Beograd-Zagreb, onda je jasno koliko talenta i srca je ova ekipa ostavila na terenu. Junak meča bio je golman Milovan Jakšić, a oduševljenje nisu krili ni Urugvajci. Čak je i jedna od ulica u Montevideu nazvana po „El Grande Milovanu“.
Izvor: http://tajmlajn.net