Booking.com
Društvo News Srbija

Ova deca su HEROJI SRBIJE! Mokrih nogu pešače čak ČETIRI SATA do škole!

Ova deca su HEROJI SRBIJE! Mokrih nogu pešače čak ČETIRI SATA do škole!
Foto: Pixabay

Duša da zaboli: Miljana (14), Vanja (12), Radoslav (10) i Dejan (12) iz sjeničkog sela Blato gacaju i po četiri sata po smetovima, kroz šumu punu vukova, kako bi stigli do škole.


Kad nema snega, onda mali Raičevići i njihov komšija Dejan Cmiljanić (12) nekako, bez velike nevolje i dođu do škole u mesto Bare. “Ladom nivom” poveze ih komšija Živan Bradić pa u školu stignu suvi i odmorni. Muka je kad preko Peštera krene mećava i zatrpa puteve, kad uzbrdo ne može ni Živanova “niva”, tada njih četvoro krenu pešice, 11 kilometara do škole, dva i po ili tri, ili četiri sata pešačenja, zavisi koliki je sneg, a oni mali, nejaki, brzo se umore, a Pešter nemilosrdan.

Muka je kad preko Peštera krene mećava, kad zatrpa puteve, kad uzbrdo ne može ni Živanova „niva“, tada njih četvoro krenu pešice, 11 kilometara do škole, dva i po ili tri, ili četiri sata pešačenja, zavisi koliki je sneg, a oni mali, nejaki, brzo se umore, a Pešter nemilosrdan.

– Često se desi, nema ih iz škole pa nema. Tada pojašem konja, krenem da ih sačekam na putu, ili da ih tražim, pa se iza svake krivine izvirujem, a kad ih nađem, oni smrznuti, mokri do pojasa, zaleđeni, duša me zaboli. Kad dođu kući, ne mogu da otkrave čizme i pantalone – priča Srbislav, otac Miljane, Vanje i Radoslava.

A i kuća Raičevića slabašna. Brvnarica ukleštena u čanku među brdima. Pocrnela brvna, vidi se, kuća davno građena, pokrivena salonitom, prigrađena jedna sobica. A svako od ukućana ima svoj zadatak – najmlađi Radoslav, čim skine đačku torbu, vodi brigu o mešancima Medi, Džoniju i Bobiju i kobili Miciki, s kojom se najviše igra, a Miljana i Vanja već imaju ozbiljnog posla da pripaze krave i ovce da ne odlutaju prtinom i da pomognu majci oko kućnih poslova.

– Živimo od stoke, prodamo malo sira, pokoje tele, sin Miroslav je srednja škola, u Kragujevcu je, i borimo se. Bog mi je dao zlatnu decu i vredi se boriti, imam za šta, da od njih budu vredni, pošteni, čestiti ljudi – kažu Srbislav i majka dece Stojna.

Kad napada sneg, odsečeni su ponekad nedeljama. Tada uzbrdo, ka Barama, vodi samo uska prtina kojom deca idu u školu. Kad dobiju temperaturu, a do lekara je 40 kilometara, Stojna se snalazi.

– Težak je ovo život, pretežak. Ceo život ovde je samo muka, i za nas i za decu. I briga, odu u školu, pa ih nema, a oni satima gaze sneg. Precrknemo od straha. Žao mi ih kad ih vidim kako ujutru odmiču uzbrdo a sneg preko kolena, ali bore se i oni, oni su naš ponos, sve što imamo – kaže Srbislav.

Kuća Raičevića, vidi se to odmah, puna je ljubavi i sreće. Podele ono malo što imaju, Radoslav uveče ispriča svoje dogodovštine s Micikom i mešancima i deca utonu u san. Ujutru je novi dan. Usput, dok pešače predugih 11 kilometara do škole, kroz šumu pa preko goleti gde sneg naveje, deca se smeju Radoslavu, navija za Partizan a majka i brat mu, namerno ili ne, kupili ranac Crvene zvezde, dok iza njih ostaje njihova brvnarica kao neka starostavna stražara na samom kraju sveta.

Foto: Pixabay

Izvor: PRessSerbia/Kurir

About the author

Marija P.

Diplomirani profesor srpskog jezika i književnosti sa višegodišnjim radnim iskustvom u brojnim domaćim medijima.
Najviše je zastupljena u rubriikama vesti, društvo i biznis.

Dodajte komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

PRessSerbia VIDEO NEDELJE: TEYA DORA – RAMONDA

Prijatelji sajta

omladinska zadruga indeks
BG ONLINE

Kalendar

март 2024.
П У С Ч П С Н
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Odaberite vašu sledeću destinaciju



Booking.com

PRess Serbia