Moguće je…
Prosečan čovek iz zemalja zapadnog sveta godišnje pojede između 60 i 70 kilograma rafinisanog šećera, a tokom života gotovo pet tona.
Rezultati prikupljeni testiranjem na životinjama pokazuju da nakon unosa velikih količina šećera dolazi do promena u mozgu koje su vrlo slične onima koje se javljaju nakon konzumacije droga poput heroina ili kokaina.
Postoje naučni dokazi koji povezuju unos šećera i nastanak karcinoma pankreasa. Naučnici tvrde da je najverovatniji razlog hiperglikemija i hiperinsulinemija.
Visok unos šećera i hrane koja obiluje šećerom doveden je u vezu s karcinomom pankreasa, ali i s povećanim rizikom od karcinoma jednjaka, tankog creva i pluća.
Ako vam se šećer, odnosno slatka hrana, ne jede tek povremeno – ne primer nekoliko puta mesečno, već svakodnevno višekratno osećate veliku potrebu za unosom slatkog, velike su šanse da ste zavisni.
Dok šećer daje privremeni osećaj energije, nuspojava procesa je “veliki pad šećera” koji rezultira osećajem umora. Ljudi koji ne unose prekomerne količine slatkog nemaju tolike skokove nivoa šećera u krvi.
Povezuje se s posledicama šećerne zavisnosti, koja nas čini razdražljivim ako je telu uskraćeno ono što na šta smo ga navikli da mu treba.
Zadržavanje gasova i probavne tegobe nisu samo posledica unosa premalo biljnih vlakana, već i preteranog unosa šećera koji može da dovede do bolova nakon jela i očigledne nadutosti stomaka zbog opterećenja koje njegovo probavljanje donosi našem telu.
Gomilanje kilograma u specifičnoj zoni, odnosno na stomaku, posledica je unosa previše šećera, što nije nužno posledica samo šećera u desertima, već šećera u gaziranim pićima, pecivima, testenini, fast food proizvodima…
U istraživanju koje je 2002. godine sproveo Karlo Kolantoni s kolegama s Prinstona, pokazalo se da su pacovi koji su razvili “zavisnost” od šećera posle prolazili kroz fazu “skidanja”.
To su proživljavali ili lišavanjem hrane ili lečenjem s naloksonom – lekom koji se koristi pri lečenju zavisnosti od opijata, a koji se vezuje na receptore u sistemu za nagrađivanje u mozgu. Obe metode “skidanja” uzrokovale su fizičke tegobe kao što je cvokotanje zuba, drhtanje i treskanje glave.
Prevarite mozak tako da ne osetite žudnju za slatkim. Nemojte da pokleknete pred tom željom ako se javi jer ne žudi to vaše telo za šećerom nego mozak, koji se navikao na šećer.
Ako nikako ne uspevate da potisnete misao na jelo i na slatko, zavarajte se tako što ćete pojesti jaje, komadić parmezana ili nekog drugog sira. Osim toga, isprobajte zamenu za šećer – u obliku stevije, cimeta, kokosovog ulja…
Foto: Pixabay
Izvor: PRessSerbia/ Srbija Danas
Dodajte komentar