Booking.com
Zanimljivosti Lifestyle

Koliko na nas utiče jelovnik restorana u trenutku kada poručujemo?

jelovnik

Da li znate šta vas navodi da u restoranu poručite neko jelo? Koliko na nas utiče jelovnik?


 

Šta čini opis nekog jela, manje ili više privlačnim našem oku i umu? Čarls Spens (eng. Charles Spence), docent eksperimentalne psihologije i multisenzoralne percepcije na Univerzitetu u Oksfordu, u intervjuu za Bi-Bi-Si (eng. BBC) objasnio je da postoje mnogi elementi u jelovniku koji se mogu izmeniti tako da nas navedu da se opredelimo za neko jelo, a restorani to koriste kako bi naveli ljude da poručuju skuplja jela.

Moć reči

Među tehnikama koje restorani koriste da nas zavedu je i leksičko bogatstvo jelovnika, koje čini da file škotskog angusa sa začinskim biljem i krompir sa ruzmarinom izgleda mnogo ukusnije od prostog bifteka i pomfita.

Izgleda da opisni nazivi jela povećavaju prodaju za čak 27%, posebno ako opis sadrži precizno poreklo sastojaka: to što ćete dati ime rataru koje je uzgajio povrće ili navesti rasu svinje, može pomoći da se doda autentičnost nekom proizvodu, potvrđuje Spens, čija najnovija knjiga „Gastrofizika: Nova nauka jedenja” (eng. Gastrophysics: the New Science of Eating), istražuje upravo vezu između hrane i psihologije. Gosti restorana smatraju to znakom kvaliteta, čak i ako je sve izmišljeno, reči uspevaju da neko jelo učine privlačnijim, poručuje Spens.

Šaljivi opisi

Jedna nedavna studija, koju su objavili naučnici sa Univerziteta Stenford u Kaliforniji, istakla je da se povrće sa šaljivim nazivima kao što su dinamitna papričica, peckava boranija i hrskavi vlašac, 23% češće bira, jer deluje kao da mu reči u opisu potvrđuju ukus.

Još jedna studija, izvedena u Kelnu u Nemačkoj, pokazala je da bi nazivanjem jela rečima koje imitiraju pokrete usta pri jelu, kao npr. „bodok”, restorani mogli da povećaju primamljivost jela.

Nauka jelovnika

Nisu samo reči te koje utiču na naš izbor, već i način na koji su napisane – font kojim je štampan jelovnik ima svoju ulogu, a slova u kurzivu nas podsećaju na kvalitetnu hranu.

Da bi se napravio jelovnik nekog velikog lanca koji može za dan da ugosti više od milion ljudi u svojim restoranima širom sveta, može biti potrebno i do 18 meseci, objašnjava Greg Rap (eng. Gregg Rapp), američki guru meni-inženjeringa, nauke koja se bavi projektovanjem jelovnika, a koju su 80-ih godina stvorili dvojica univerzitetskih profesora – Majkl L. Kavasana (eng. Michael L Kavasana) i Donald Dž. Smit (eng. Donald J. Smith).

Rap ističe da gosti restorana samo nekoliko minuta posvećuju čitanju jelovnika, pa je bolje da to rade na efikasan način. Ako uspeju brzo da pronađu ono što žele, mogu više vremena da posvete ostalim jelima koja bi mogli poručiti.

Među trikovima koje je Rap osmislio kako bi učinio jelovnik primamljivijim, nalazi se i taj da se on oganizuje kao da je časopis, raspoređujući jela koja su najunosnija za restoran sa gornje desne strane, jer nam tu prvo pada pogled. Jelovnik nikada ne treba da bude prenatrpan: previše izbora stvara neodlučnost i često nas navodi da izaberemo najjeftinije jelo ili neko koje nam je najpoznatije. Prema mišljenju Rapa, 7 jela po kategoriji je previše, 5 je u redu, ali savršeni broj je 3. I zaista toliko ćete ih naći u najuglednijim restoranima, bilo zbog toga što to olakšava izbor, bilo zbog toga što šefu olakšava život i osigurava bolji kvalitet.

Opisi i cene

Još jedna stvar na koju treba obratiti pažnju je opis jela. Ukoliko je opis dugačak i pun prideva, mogao bi kriti neku zamku: Den Džurafski (eng. Dan Jurafsky), profesor računarske lingvistike na Stenfordu, analizirao je reči i cene 650.000 jela u 6.500 jelovnika, pri čemu je otkrio da ako se za opis nekog jela koriste duže reči, ono je često i skuplje.

A kad smo kod cena, primetićete da je često najskuplje jelo u gornjem delu jelovnika. Prema Aronu Alenu (eng. Aaron Allen), savetniku za ugostiteljstvo, ovaj mali trik pomaže da ostala jela na listi izgledaju priuštivije.

Algoritmi

Stručnjacima će u stvaranju primamljivijih jelovnika u budućnosti sve više pomagati tehnologija. Pre nekoliko godina američki lanac restorana „Pica Hat” (eng. Pizza Hut) počeo je sa testiranjem praćenja pogleda, kako bi predvideli šta bi gosti želeli dok listaju jelovnik, dok drugi veliki lanci restorana prikupljaju podatke da bi videli koji bi bio uticaj premeštanja nekog jela u jelovniku.

Neki već govore o upotrebi algoritama sposobnih da predvide izbore stalnih gostiju nekog restorana kako bi formirali personalizovane jelovnike. Donekle, kao određene veb-stranice na kojima se kao magijom pojavi reklama baš za ono što smo tražili.

Kada sledeći put uzmete jelovik u ruke, pre nego što odaberete neko jelo, setite se našeg teksta. Prijatno!

(redinfoportal/pixabay)

About the author

Renata Kulic

Diplomirani novinar/žurnalista sa dugogodišnjim iskustvom u medijima. Za portal PRessSerbia.com piše nekoliko godina i to u rubrici "Lifestyle"

Dodajte komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

PRess Serbia