„Ako neko ima nešto protiv ovog braka, neka kaže sada ili neka zauvek ćuti”, glasi rečenica koju sveštenik izriče usred obreda venčanja, a cela situacija obično prođe bez incidenata, ali nas je zanimalo šta se desi kada kada neko prekine ceremoniju venčanja i kako to izgleda u realnom životu, a ne samo u američkim filmovima.
Crkveno venčanje se po pravoslavnim običajima obavlja u crkvenom hramu, pred oltarom, uz prisustvo kumova. Mladenci i kumovi ulaze u crkvu i celivaju ikonu. Mladenci i kumovi staju ispred oltara, gde sveštenik vrši čin veridbe – prstenovanja. Mladenci tada, na svoju ruku, četvrti prst desne šake, stavljaju burmu i ne skidaju je do kraja života.
Posle čina prstenovanja mladenci i kumovi odlaze sa sveštenikom u centralni deo hrama, gde se obavlja čin venčanja (sveta tajna venčanja). Čin venčanja se vrši u apsolutnoj tišini. Sveštenik pita mladence, prvo mladoženju pa zatim mladu, da li svojom slobodnom voljom stupaju u brak, da li su se obećali nekom drugom, a zatim i da li neko od prisutnih ima nešto protiv tog braka. Ukoliko nema, ceremonija se nastavlja uz čitanje molitvi i odlomaka iz jevanđelja, stavljanje kruna na glavu mladenaca, ispijanje vina iz zajedničke čaše, trostuko obilaženje oko stola sa krstom i ceremonija se završava kad sveštenik blagoslovi volju mladenaca za stupanje u brak.
Međutim, nekad može da se desi i nešto neplanirano što će narušiti sam tok venčanja, a to, osim samog nepristanja mladenaca na brak, može biti i ako neko kaže da zapravo ima nešto protiv sklapanja tog braka. Verujemo da većina vas, na sreću, nije prisustvovala takvim iznenadnim prekretnicama, ali sigurno vas zanima šta se desi sa samom ceremonijom u tom slučaju.
Pitali smo teologe sa Pravoslavno-bogoslovskog fakulteta u Beogradu i rečeno nam je da u tom slučaju „kada neko od prisutnih izrazi neodobravanje, sveštenik prekida svetu tajnu i umesto da sledi uobičajeni obrazac, tj. da obavi čin venčanja, sveštenik se vraća u oltar, izgovara otpusnu molitvu, čime odlaže činodejstvo do daljnjeg, tj. dok se problem ne reši.Takođe, ovo može da se desi i ukoliko na pitanja da li su mladenci primorani na brak ili su se obećali nekom drugom, odgovore na neodgovarajuči način”.
Upravo da ne bi došlo do ovakvih situacija, pre nego što se izvrši ceremonija venčanja potrebno je izvršiti i Predbračni ispit za venčanje, kako bi se sve nedoumice rešile na vreme i ne bi bilo iznenađenja. Ukoliko niste znali, predbračni ispit je proces kojim crkva ispituje i utvđuje da li kandidati za brak ispunjavaju sve uslove koje propisuju crkveni kanoni za sklapanje braka i mora biti obavljen najmanje šest do tri nedelja pre datuma venčanja. Za obavljenje predbračnog ispita zadužen je nadležni sveštenik buduće neveste i potrebno je i prisustvo dva svedoka, kumova ili roditelja. O izvršenom predbračnom ispitu dobija se pismena potvrda koja se predaje nadležnom svešteniku mladoženje i na osnovu te potvrde, sveštenik može obaviti venčanje.
(redinfoportal)
Dodajte komentar