Prijateljica je upoznala zanimljivog muškarca. Svideo joj se na prvu i bilo je uzajamno. Pozvao ju je na kafu bez mnogo uvijanja. Onako, prilično direktno: „Ja bih sa tobom na kafu.“ Bez ikakvih igrica, taktiziranja, višednevnog nejavljanja radi stvaranja utiska nedostupnosti, nedostižnosti ili nezainteresovanosti koja, navodno, povećava šanse.

Kafa je prošla sjajno. Potrajala je tri sata i nije im nedostajalo tema za razgovor. Svidelo joj se sve što je rekao o sebi, sve što je pitao o njoj. Kompatibilnost je prštala na sve strane: odgovarajuće godište, slična interesovanja, identične ideje o tome šta se očekuje od potencijalne veze. Pred kafićem je slobodno mogao da parkira i belog konja umesto auta.

Ne zna ni on

Druga kafa bila je još bolja. Malo su se opustili i počeli otvorenije da koketiraju. Više se to i nije moglo zvati kafom nego najozbiljnijim dejtom. Posle pića otišli su u šetnju tokom koje su se već držali za ruke. Kad ju je ispratio do auta, pao je i prvi poljubac. Doduše, teško bismo taj poljubac mogli definisati jedninom – a ako bismo već morali, bolje bi mu pristajao naziv produženi poljubac. Petnaestak minuta otprilike.

Sledeći dan pozvao ju je da dođe kod njega na večeru. Posle onog produženog poljupca nije bilo sumnje kako će to završiti, ali ona je odlučila da ode.

„Već si se zaljubila?“, pitam ja naivno.

„Nisam još“, kaže ona. „Ali posle seksa mogla bih da se zaljubim.“

E tada je počela naša fenomenološka rasprava. Da li je seks preduslov za ljubav ili je ljubav preduslov za seks? Da li je prvo bila kokoška ili jaje? Jesam li ja preterano romantična kad verujem da zaljubljivanje ide pre kreveta ili je ona preterano pragmatična kad veruje da se ljubav može dogoditi tek u krevetu i da je to samo još jedan nivo kompatibilnosti koji treba proveriti u praksi?

Dok sam pokušavala da je uverim kako bi trebalo još malo bolje da ga upozna pre nego što se nađu u tako intimnoj situaciji, ona je mene uveravala da je to najbolji način da ga bolje upozna. „Idem na sve ili ništa“, bio je zaključak njenog koncepta zaljubljivanja.

Nezgodni hormoni

Naučnici tvrde da se muškarci zaljubljuju posle samo tri dejta, a žene ne pre četrnaestog. Ako je to tačno, znači da muškarac desetak dejtova žudi za intimom ako se žena ne odlučuje na seks dok se ne zaljubi ili da se desetak seksualnih susreta odvija bez ljubavi s njene strane – ako je žena odlučila da pogura ljubav seksom. Da stvar bude bolja (ili možda gora?), istraživanja idu u prilog mojoj prijateljici koja se odlučila za tu drugu varijantu jer postoji biološka razlika u reakcijama muškaraca i žena na seksualni doživljaj. Tokom seksa i posle njega žena nekontrolisano otpušta veće količine hormona oksitocina koji pojačava emocionalno povezivanje, a muškarcima se posle seksa smanjuje količina dopamina, što rezultira negativnim simptomom, odnosno željom da se udalji od partnerke. Pojednostavljeno, žena će se zbog seksa – ako joj je bio pozitivno iskustvo – zagrejati za muškarca, a on će se privremeno „ohladiti“, barem dok mu žudnja opet ne proradi.

U taj nesklad su se već mnoge od nas uverile. Seks doživimo kao vrhunac zbližavanja i definitivno vezivanje, a muškarac postane pomalo dalek i kao da ga ponovo treba osvajati. Koliko god nas uveravali u to da ne igra nikakvu ulogu to koliko je vremena trebalo da do prvog seksa dođe, udaljavanje je ipak puno češće u slučajevima kad je do seksa došlo prebrzo. A to dokazuju i statistike. Tek svaki peti par koji završi u krevetu na prvom, drugom ili trećem dejtu ostane zajedno.

To sam pokušala da objasnim svojoj prijateljici. Da su muškarci lovci i da im treba dati priliku da razvijaju svoje „lovačke veštine“. Ako su svoj „plen“ prebrzo ulovili, kao da im gubi na vrednosti. Puno je tužnih priča u kojima se on „nikad više nije javio“, a još tužnije su one kad se žena upusti u seks misleći da će u suprotnom oterati muškarca i da će on izgubiti strpljenje.

Ako je to zaista preduslov da ne izgubi interesovanje za vas, onda neka slobodno ode, široko mu polje!

Ali moja prijateljica nije taj slučaj. Nije odlučila da ode kod njega na „čašu vina“ zato što misli da on to od nje očekuje, niti zato što se njemu žuri. Njoj se žurilo. Ona smatra da je seks prečica do ljubavi i da je to najbolji način da odmah vidi na čemu je. A ja… ko sam ja da joj sudim?

Ko je, uostalom, bilo ko da joj sudi? A našlo bi se takvih, jer društvo nikad neće izjednačiti muškarce i žene kad je reč o seksualnoj slobodi. Kad muškarac na prvom dejtu ženu odvede u krevet, on je u očima okoline frajer, osvajač, velika faca, a žena koja je učinila isto što i on u najmanju je ruku promiskuitetna i sumnjivog morala. Taj stereotip je toliko ukorenjen da mnoge žene čak i bliskim prijateljicama znaju da prećute da ih je ponelo na prvom dejtu, iako dobro znamo da se to barem jednom u životu dogodilo i pristalicama dugotrajnog dejtanja pre seksa.

Nema pravila

Bez obzira na sve norme, statistike, na ove ili one pokazatelje, svako od nas ima svoj put do ljubavi pa je u celoj toj priči o spajanju, ljubljenju i voljenju pravilo jedino da pravila – nema. Neko se zaljubljuje u slučajno izgovorenu rečenicu, neko u romantičan gest, neko u miris druge osobe, neko u atribute, a neko u ljubavnički stil. Vrlo dobro znamo koliko je to iracionalno i koliko malo ima veze s razumom ili odlukama. Nekome se ljubav dogodi na prvom, nekome na petnaestom dejtu. Neko će voditi ljubav jer se zaljubio, a neko će imati seks da bi se zaljubio. Neko voli da svoju požudu dovede do usijanja, a neko drugi želi da je brzo ugasi. Sve je legitimno i dopušteno i svaka odluka je dobra ako ste uzeli u obzir i mogućnost da budete povređeni. Jer i to je, nažalost, legitimno – da vas neko razočara i povredi ili da vi to učinite drugoj osobi. Možda će se baš to dogoditi mojoj prijateljici, a možda njen večerašnji dejt, i sve ono posle njega, ispadne sto puta bolje nego što je zamišljala – i milion puta bolje nego što sam ja zamišljala.

Odgovora na pitanje da li se u krevet ide pre ljubavi ili zbog ljubavi nema. Ali ima odgovora na pitanje kad je u redu otići sa nekim u krevet: onda, i samo onda, kad vi to želite.

(cosmopolitan)