Booking.com
Zanimljivosti

Da li delfini tuguju?

delfin

Da li delfini, sisari koji se oduvek smatraju inteligentnima, reaguju na smrt pripadnika svoje vrste emocijom koja se može uporediti sa žalošću? Na takvo i slična pitanja biolozi odavno pokušavaju da pronađu odgovor.


 

Jedna nova studija o odnosu prema smrti kod životinja, u ovom slučaju delfina, beleži dvosmisleno ponašanje na osnovu kojeg je teško reći da li ove životinje shvataju gubitak ili se radi o nekim drugačijim reakcijama. Snimci i fotografije na Internetu prikazuju ih dok dodiruju telo mrtvog druga ili mladunca i održavaju ga na površini. Čini se kao da ne mogu od njega da se odvoje i da su u stanju koje podseća na duboku tugu.

Prizori žalosti

Grupa istraživača pod vođstvom Đovanija Bearcija (Giovanni Bearzi) iz udruženja Biologija i zaštita delfina (Dolphin Biology and Conversation), pregledala je postojeće studije na ovu temu, analizirajući 78 izveštaja iz perioda od 1970. do 2016. godine, a koji se tiču 20 od 88 poznatih vrsta iz porodice kitova (lat. Cetacea). Pojavu da se životinja zadržava sa truplom drugog pripadnika svoje vrste i posvećuje mu pažnju, autori ovog istraživanja nazvali su „post-mortem attentive behavior” (posmrtna pažnja).

Ljubav, bol: da li važi i za njih?

U evolucionističkim terminima, reakcija žalosti nastaje usled prekida neke jake porodične ili društvene veze i proporcionalna je povezanosti sa drugom jedinkom. Za nas podrazumeva svest o smrti, ali da li je tako i kod drugih vrsta?

Kod šimpanzi brojna posmatranja, počevši od onih koje je vodila primatolog Džejn Gudal (Jane Goodall), beleže ponašanja koja se tumače kao prava žalost. Isto je i kod pavijana. Takođe, kod slonova i žirafa čini se da je „oplakivanje” ustaljeno ponašanje. Kod kitova je posmatranje i beleženje žalosti mnogo komplikovanije. Međutim, čak i iz relativno malog uzorka slučajeva dobijene su korisne indikacije.

Delfini i kitovi

U većini zabeleženih slučajeva gde je ponašanje jedinke nalikovalo na žalost zbog gubitka bili su u pitanju delfini vrste sousa i tursiopi. U samo jednoj situaciji naučnici su primetili ovakvo ponašanje i kod kita. Ovo, naravno, može biti uslovljeno i činjenicom da su ove vrste delfina najviše izučavane i najlakše im se prilazi, ali istovremeno je značajno i to što tokom mnogo godina posmatranja nije bilo više slučajeva koji se tiču kitova. Autori kažu da ovo navodi na zaključak da se tugovanje javlja upravo kod vrsta koje imaju veći, razvijeniji mozak i složeniji društveni život, upravo kod kitova zubana (gde spadaju delfini, ulješure i orke). Kod ovih vrsta ovakvo ponašanje se javlja pre nego kod kitova usana (kit, plavi kit i grbavi kit).

Mužjaci i ženke

Takođe, ponašanje slično tugovanju mnogo češće ispoljavaju ženke nego mužjaci. Štaviše, među mužjacima je ovakvo ponašanje prava retkost. U jednom slučaju odrasli mužjak orke, a u drugom mužjak crnog delfina (Globicephala), viđeni su kako nose mladunče u ustima, u prisustvu još dve ženke.

Među odraslim jedinkama, čini se da se iskazivanje pažnje prema mrtvima tiče oba pola, iako u mnogim zabeleženim slučajevima nije utvrđeno da li se radi o mužjacima ili ženkama.  Da li ovo znači da ove životinje prepoznaju smrt? Iako naučnici često dolaze u iskušenje da ovakvo ponašanje životinja pripišu osećanju žalosti, ovo nije potvrđeno.

Dodirujući i okrećući drugu jedinku, delfin možda zapravo pokušava da utvrdi zbog čega ona ne reaguje, ili pokušava neki vid reanimacije, gest pomoći koji je koristan sa evolutivne tačke gledišta, ali koji nema nikakve veze sa sažaljenjem. Ženka koja, kao što je zabeleženo, nosi svoje mladunče na leđima možda jednostavno nastavlja da se stara o njemu kao i obično, ne shvatajući da je ono mrtvo.

Dopune istraživanja

Pitanje, kažu autori studije, ostaje otvoreno. U rasvetljavanju slučaja mogle bi pomoći određene tehnike, kao ispitivanje hormona stresa koje životinje luče u ovakvim situacijama. Takođe bi se mogle obaviti akustičke analize vokalizacija delfina, njihovog plača i jadikovanja, nazovimo ih tako,

Da li delfini zaista tuguju? Da li je zabeleženo ponašanje stvarno sažaljenje ili smo prosto mi ti koji ovim životinjama pripisujemo ljudske osobine i svest o smrti i gubitku koje one u stvari nemaju? Nauka još uvek nema jasan odgovor na ova pitanja.

(redinfoportal)

About the author

Renata Kulic

Diplomirani novinar/žurnalista sa dugogodišnjim iskustvom u medijima. Za portal PRessSerbia.com piše nekoliko godina i to u rubrici "Lifestyle"

Dodajte komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

PRess Serbia