Booking.com
Estrada Intervju

Sinan Sakić: Zvezde danas traju kao jogurt

Sinan Sakić, pred koncert na “Tašmajdanu”, o karijeri, uspesima i porocima: Alkohol je bio moja greška, pio sam dve flaše žestine dnevno


BOG na nebu, Sinan na zemlji! Ovo je pre više od dve decenije pisalo na transparentu na koncertu Sinana Sakića na beogradskom stadionu “Tašmajdan”, gde će folk pevač 3. juna zapevati peti put u karijeri. Zvezda nekadašnjeg “Južnog vetra”, koji je novim energičnim zvukom napravio revoluciju na domaćoj muzičkoj sceni, zasad drži rekord po broju koncerata na “Tašu”. Pevač moćnog glasa i neverovatne energije, kojem za nastupe nije potrebna reklama, poručuje da je sve spremno za još jedno druženje sa publikom u srcu Beograda.

lg

 

– Nastupiću sa muzičarima koji sa mnom sviraju 15 godina, znaju svaku moju pesmu, ali moramo dobro da prođemo kroz repertoar pred koncert – kaže za “Novosti” Sinan Sakić. – Nije to nastup u diskoteci, sve mora da bude pod konac i bez greške. Veliki sam profesionalac i nikad nisam nikog prevario ili otkazao nastup. Muzičari i ja smo braća i drugovi van scene, ali kada se popnemo na binu ostaje samo profesionalnost.

* Slogan koncerta je “Bog na nebu, Sinan na Tašu”, kada ste se osećali kao bog na bini?

– Nikad. Nema tu ni kralj, ni bog. Muzika se uči dok si živ. Sa svakom pesmom moraš da doneseš nešto novo, neki triler ili slično. Ne smeš da budeš jednoličan, ista priča ne prolazi. Uvek sam bio ispred vremena, tako će biti i sa novim albumom, ali ne žurim. Ja sam pokusni kunić.

* Držite rekord po broju koncerata na “Tašu”?

– Već sam postao maskota stadiona. Mene slušaju reperi, rokeri i narodnjaci. Svojevremeno je “Južni vetar” doneo sasvim drugu vrstu muzike. Kao što su “Bitlsi” napravili revoluciju u Velikoj Britaniji, tako smo mi ovde. Bili smo nezamenljivi. Koncerti su mi bili rasprodati desetak dana unapred. Ali nikad nisam osetio da sam velika zvezda, ni kada sam punio stadione i hale.

* Čuvate li još zlatni lanac koji ste devedesetih dobili od obožavaoca na koncertu na Tašu?

– Dobro se toga sećam. Obezbeđenje nije htelo da ga pusti na binu, a ja sam prvo pomislio da hoće da me poljubi. Čuvam sve što sam dobio od publike, to me vraća u prošlost. U Loznici imam sobu sa trofejima, nagradama i uspomenama. Toliko toga je bilo u mojoj karijeri da mogu da napišem “Rat i mir”.

* Da li je to najvrednije što ste dobili?

– Nije, ne možete ni da zamislite šta sam sve dobio. Desilo se da su mi na nastupu na jednu ruku stavili sat “roleks”, a na drugu “frenk mjuler”, koji zajedno koštaju 70.000 evra. Rekoh sebi, neka se ljudi otrezne, pa ću im vratiti sutra ujutru, ali su se uvredili kad su to čuli. Kažu: “Je l’ moguće da misliš da smo bili pijani i da nismo znali šta radimo? Hteli smo da te častimo jer te volimo”. Svega sam se nagledao. Počeo sam da pišem autobiografiju, ali da bi čovek to uradio, mora prvo sebe da raskrinka i prizna sebi neke stvari, pa tek onda drugima. Ne možete da pišete da su svi grešili, a samo vi niste.

* U čemu ste najviše grešili?

– Alkohol je bio moja greška. Bio sam hronični alkoholičar, ali to niko nije mogao da primeti dok sam na sceni. To je bio moj porok, ali sam uspeo da ga pobedim. Pre četiri i po godine dobio sam alkoholnu žuticu. Dnevno sam pio po dve flaše žestine. Nisam išao na lečenje, samo sam rekao sebi da je s tim gotovo. Spakovao sam stvari i otišao u Loznicu. Nije mi potreban ni psiholog ni neuropsihijatar, toliko sam prošao u životu da bih ja mnoge mogao da lečim. Sve ide iz glave. Sad popijem dve čaše vina ili viski, i tu je kraj. Jedini porok kojeg ne mogu da se rešim su cigarete.

* Pisalo se da vam je i droga porok?

– Da je to istina, priznao bih odmah, kao što nijednog trenutka nisam krio da sam imao problem sa pićem. Nemam više snage da se branim, kada me nešto pitaju, kažem da je sve istina.

* Kako se danas živi na estradi?

– To ne može da se uporedi sa nekadašnjom muzičkom scenom. Vrlo malo ljudi danas radi, a mi smo imali turneje od Vardara do Triglava, koje su trajale sto dana. Pevao sam tri koncerta dnevno. Bilo je svega, druženja, igrali smo poker na turnejama. I narod i pevači su bili drugačiji. Danas muzičke zvezde traju koliko i jogurt. Zašto se ne zapitaju zbog čega je tako? Mi smo se u ono vreme voleli i poštovali.

NAJVEĆI ROKER MEĐU NARODNjACIMA

NA pitanje smatra li sebe najvećim rokerom među narodnjacima, Sinan nam odgovara:

– Neću to da kažem, ali znam da jesam (smeh). Kao dete sam svirao pop i rok muziku i bubnjeve. Kada uđem u “gluvu” sobu, tog trenutka počinje moj doživljaj pesme. Da biste opstali, morate da budete profesionalac i idete napred. Nema veze da li će ljudi to shvatiti. Možda u početku neće, ali se dešavalo da posle tri-četiri godine publika traži da pevam upravo te pesme. Kažem im: “Ljudi, pa ja sam to zaboravio, nisam Ajnštajn”. Snimio sam 400 pesama u karijeri, ko će sve da ih zapamti?

 

Foto A. Stanković

Izvor: novosti

About the author

Jelena Filipovic

Novinar sa bogatim radnim iskustvom. Piše za više rubrika portala PRessSerbia

Dodajte komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

PRessSerbia VIDEO NEDELJE: TEYA DORA – RAMONDA

Prijatelji sajta

omladinska zadruga indeks
BG ONLINE

Kalendar

март 2024.
П У С Ч П С Н
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Odaberite vašu sledeću destinaciju



Booking.com

PRess Serbia