Zajednički album „Familija“, koji su u aprilu objavili dugogodišnji prijatelji i saradnici Oliver Dragojević i Zlatan Stipišić Gibonni, za kratko vrijeme osvojio je njihove fanove i ozbiljno zaprijetio da bude proglašen izdanjem godine u Hrvatskoj.
Bio je to sjajan uvod za dugi godišnji odmor koji Dragojević s porodicom provodi svake godine u Veloj Luci na Korčuli, odakle potječu njegovi roditelji i gdje je legendarni pjevač proveo djetinjstvo.
Pucam na gol
Popularni morski vuk u braku je s Vesnom, s kojom ima trojicu sinova, blizance Damira i Davora te Dinu. Kako voli istaći, njegov život su pjesma i more. Od prvoga živi, u drugome uživa, a sve je mnogo ljepše kada su na okupu unuke Lucija i Margita te unuci Dujo i Toni.
– Upravo idem igrati nogomet s unucima, amaterski, pucam malo na gol. Ne borimo se za rezultat. Ne tučemo se za gol. Igramo malo radi kondicije – rekao je Dragojević za „Dnevni avaz“ kada smo ga telefonskim pozivom u četvrtak zatekli u rodnom kraju.
Dakle, ne remetite stare dobre navike.
– U Veloj Luci sam svako ljeto po tri-četiri mjeseca. Tu su mi dvojica sinova i troje unučadi, a ovaj što ima malu djevojčicu je u Splitu sa suprugom. Do početka oktobra sam ovdje i tako unazad 20 godina.
Mnogi bi Vam pozavidjeli na dugom godišnjem odmoru. Dvoumite li se nekad između koncerata i uživanja s porodicom?
– Slušaj, draga, vruće mi je užasno. Ne podnosim vrućinu, ko će je izdržati na koncertima. Ljeti mi se ne isplati raditi. I drugi bi možda rado ovako kao ja, ali većina pjevača ljeti radi najviše, jer to je sezona kada se ljudi muvaju i idu na odmore.
Zato ste tu, na vodi, lako Vam se rashladiti ili ćete mi reći da, kao većina Dalmatinaca, rijetko ulazite u vodu?
– Koja voda, more, pa koja voda? Postoji more i postoji voda. More je divno, 26-27 stepeni. Toplo je. Divno.
Nasmijali ste me i upravo sam se sjetila turista koji u Sarajevu naruče burek sa sirom.
– Smiješno je, dobro ste to rekli.
Plovite li, pecate li?
– Pecam, ali riba miruje kada je prevruće. Mi smo velika i skromna porodica, ali ulovi se dovoljno za ručka, osiguramo se. Inače, stalno sam na brodu. Nekada sam još i više vremena provodio na pučini. Skoro da sam se preseljavao na brod, provodio sam i dan i noć mimo kopna, pa su se ovi moji pobunili i vratili me u kuću. Sada sa mnom isplovljavaju i unuci.
Zbog nastupa u pulskoj Areni, koji ste zajedno s Gibonnijem zakazali za kraj avgusta, nakratko ćete se vratiti koncertnim aktivnostima…
– Gibonni isto ima kuću tu, u Veloj Luci, dogovaramo se za nastup u Puli. To mi je jedini nastup za ovo ljeto. Gibo je večeras (četvrtak, op. a.) u Makarskoj, ima nastup. On ljeti radi normalno, svira.
Čvrsto obećanje
Gibonni je zakazao i koncert u Sava centru u Beogradu, mediji nagađaju da ćete se pojaviti kao gost i tako prekršiti svoje čvrsto obećanje da nećete pjevati u Srbiji…
– Neka pišu šta hoće, neću pjevati u Beogradu!
U BiH rado dolazite, kada Vas publika ovdje može očekivati?
– Gibo i ja smo u velikom projektu i veliki je to kapacitet i moramo paziti da ne bismo išli u minus. Malo nam je teško. Moramo nastojati da nam troškovi budu što manji. Uostalom, naši menadžeri to dogovaraju, još ne znamo datume, ali veliki sam prijatelj Sarajeva.
U decembru punite 69. godina, kojima očigledno prkosite.
– Moji nastupi nisu energični. Sjednem za klavir i uživam. Nema spektakla kod mene. Sviram klavir i pjevam lijepe pjesme, lijepe stihove. A da je zdrav duh u zdravom tijelu, ne bih se složio. Pjevači rade noću, a ako imamo pretpostavku da je zdravije, bolje onome ko je budan danju, onda to nije uredu. No, ljudi izlaze i opuštaju se uz muziku navečer, mi moramo svirati.
Moskva i Tokio
Kakvi su planovi pred Vama, razmišljate li o jeseni, šta Vas čeka na muzičkom planu?
– Očekuju me veliki koncerti u Moskvi i Tokiju. Do sada sam nastupio u „Carnegie Hallu” u Njujorku, pariskoj „Olimpiji“, „Royal Albert Hallu“ u Londonu, „Opera Houseu“ u Sidneju, ostale su mi još najbolje dvorane u Moskvi i Tokiju.
Skroman i emotivan
Oliver Dragojević prvi nastup zabilježio je 1961. godine, kada je stao na binu dječijeg festivala u Splitu. Ne voli da ga nazivaju legendom jer smatra da bi prvo trebao biti mrtav da bi ga tako nazvali, a za sebe kaže da je skroman čovjek, koji je emotivan i volim more prije svega.
– Ne volim laži i agresivne ljude, ne volim ljude bez stava – poručuje Dragojević.
AVAZ
Dodajte komentar