Booking.com
Entertainment Intervju TV VIP

Jelisaveta Orašanin: Gluma ili ništa

Jelisaveta Orašanin: Gluma ili ništa

Jelisaveta Orašanin o seriji “Ubice mog oca”, životnim uzorima, “Vojnoj akademiji”, inspiraciji…


GLUMAČKI talenat mlada glumica Jelisaveta Orašanin do sada je pokazala i u TV serijama i na filmskom plantu, a publiku je zaintrigirala pre četiri godine, kada se pojavila u ulozi Roksande u “Vojnoj akademiji“. U lutkarsko pozorište “Pinokio” odlazila je kad je imala samo tri godine, a kod Branka Kockice u “Pužu” redovno je slavila svoje i sestrine rođendane i uživala da šeta i recituje na bini. Kad se vraćala kući sa jedne od tih proslava roditeljima je saopštila da će kad poraste biti glumica. Od tada, kaže, nije odustajala od svoje najveće želje i samo je čekala trenutak da je ostvari. Ta ljubav i danas raste u njoj, i nasrećnija je, ističe, kada je na sceni.

Veliku pažnju javnosti Jelisaveta je privukla u jednoj od glavnih uloga u seriji “Ubice mog oca” koja je odličnim rejtinzima pomerila granice u domaćoj produkciji.

Pročitala sam scenario za seriju u jednom dahu i oduševila sam se. Odmah sam shvatila da tako nešto kod nas nije do sada snimano. Toliko je priča životna, a čini mi se i da je realna u našem okruženju. Izgleda kao da je svaki njen segment pročitan u novinama kao događaj iz prethodnih godina. U seriji je obuhvaćeno sve. Radnja je vrlo uzbudljiva i drži pažnju, kao pravi krimi-roman. A to potvrđuje i velika gledanost. Bila sam vrlo uzbuđena tokom snimanja i trudila sam se da dam sve od sebe, posebno zbog toga što sam deo velike, divne glumačke ekipe. Kada je počelo prikazivanje, shvatila sam da smo uspeli.

U seriji igrate Tijanu, partnerku uglednog građevinskog biznismena Jovana. Kako ste gradili ovaj lik?

Tijana je potpuno suprotna meni, utoliko mi je zbog toga ova uloga i bila veći izazov. Uz pomoć reditelja i kolega mislim da sam uspela da se transformišem. Inače, Tijana je jedna od mnogih beogradskih devojaka kojoj cilj opravdava sredstvo. Lagodan život, skupe krpice, kola, kuća… su sve što želi. A da li je to sreća kojoj teži, spoznaće i sama.

Jelisaveta Orašanin: Gluma ili ništa

Ova uloga je potpuno drugačija od onih u kojima ste se do sada pojavljivali. Da li upravo ovakve likove glumci priželjkuju zato što im daju prostora za igru?

Težim, ukoliko je moguće, da igram različite likove kako ne bih upala u kliše. To se vrlo često događa glumcima i onda bude problem da promene tip uloge. Ja upravo to hoću da izbegnem i steknem glumačku sposobnost za razne transformacije.

Proslavila vas je uloga Roksande u seriji “Vojna akademija”, koliko vam znači ovo iskustvo?

Glumačka ekipa mi je pružila divnu lekciju glume, moje je bilo da se uklopim. Svaka nova uloga je iskustvo više, još kada imate tako dobre kolege za saradnike, neminovno je da napredujete u svom pozivu.

Nedavno je bila i premijera filma “Vojna akademija 3: Novi početak”, a uskoro će početi i emitovanje serije na RTS. Šta je novo u Roksandinom i životu njenih kolega sa Akademije?

Sve je novo. Akademija je završena. Otisnuli su se u život profesionalno i privatno. U kontaktu su, druže se i ispomažu. Sve ostalo videćete u seriji. Film je uvod u događaje iz njihovog daljeg života, nakon Akademije i studentskih dana.

Jeste li ikad imali dilemu kada je gluma u pitanju? Da li biste sada, kada bi vam se pružila mogućnost, nešto promenili?

 Kod mene nije bilo dileme, niti druge opcije, gluma ili ništa. Ona je moj jedini izbor. Ne bih ništa menjala.

Kada gradite likove koje igrate gde najčešće pronalazite inspiraciju?

Dosta čitam, nemam mnogo životnog iskustva, niti puno situacija iz kojih bih crpila inspiraciju. Ali u knjigama raznih žanrova i opisa života uvek pronađem nešto. Prepoznam neke osobine. Pratim i svetska i domaća filmska ostvarenja, kao i predstave.

Nekada je bio san svakog glumca da se pojavi u nekom pozorišnom komadu. Danas je, čini se, ipak, više onih koji priželjkuju ulogu u filmu. Šta je vama bliskije, gde se osećate prirodnije?

Film je veliki izazov. Pruža veliku popularnost i saradnju sa kolegama na drugačiji način. Projekat se radi po scenama, tako da ga u celosti vidite tek kao gledalac, na premijeri. Pozorište je nešto drugo. Svi zajedno radite predstavu, i zadovoljstvo stvaranja i nastajanja, počev od čitajućih proba pa do razigravanja i premijernog nastupa, ne bih dala ni za šta na svetu. Pozorište je moja velika ljubav.

Koje lekcije ste naučili od vaših životnih uzora?

Da budem uporna, da radim i usavršavam se kroz razne veštine.

Koji su vam dalji planovi i šta možemo da očekujemo u nekom narednom periodu?

 Možda nova predstava ili film, ali nešto više ću znati da vam kažem tek kada budem počela da radim na tome, ne bih ranije pričala.

KAKO vi doživljavate najradosniji praznik i šta toga dana nikako ne preskačate?

 Badnji dan provodim kod kuće u krugu porodice. U našoj kući lomimo česnicu, tako je moja baka Saveta radila, a sada i mama. Ne preskačem česnicu nadajući se da će se novčić naći u mom parčetu.

About the author

Jelena Filipovic

Novinar sa bogatim radnim iskustvom. Piše za više rubrika portala PRessSerbia

Dodajte komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

PRess Serbia