Booking.com
Džet-set

Ćetković iskreno o Glogovcu: Od dogodovština iz studentskih dana, proslave rođenja sina i najtužnijeg “Nije dobro kume, imam rak”

Ćetković iskreno o Glogovcu: Od dogodovština iz studentskih dana, proslave rođenja sina i najtužnijeg "Nije dobro kume, imam rak"
Foto: Marko Đoković

U subotu 9. februara navršava se godinu dana od smrti glumca Nebojše Glogovca. Njegove kolege i prijatelji u protekloj godini prepričavali su nam anegdote zbog kojih smo ga još bolje upoznali i još više zavoleli, ukoliko je to uopšte moguće. Jedan od njih je njegov veliki prijatelj i kum Vojin Ćetković…


Pred vama je deo dnevnika Vojina Ćetkovića koji se našao u knjizi Tatjane Nježić “Nebojša Glogovac, pripadajući deo nagrade Dobričin prsten”. Ono što ćete pročitati u nastavku u nekim trenucima će vas nasmejati ali i rastužiti…

27.6.1990, 9.15

Fakultet dramskih umetnosti, uži izbor, čas baleta… U crnoj majici sa moje desne strane momak crnačke “mikrofon” frizure kaže: “Da li si nekada bio sa balerinom? Kad rade špagu svašta mi pada na pamet”.

23.11.1990, 7.00

Spavao je kod mene u sobi kao ilegalac, budi se širom otvorenih očiju, nasmejan od uva do uva, peva Džejmsa Brauna. Napolju pada hladna kiša, ja sam mamuran. Takva buđenja su trajala narednih 27 godina kad god bismo prespavali pod istim krovom. (Da se razumemo, menjao je izvođače pesama).

28.9.1994, 10.00

Salon Jugoslovenskog dramskog pozorišta, utrčava, u ruci mu ključ, kaže: “Tvoj ortak igra glavnu ulogu i dobili smo garderobu.” (U toj su garderobi nastala mnoga kapitalna dela, ne samo iz oblasti pozorišta i umetnosti…)

24.6.1996, 23.50

“Bio sam sa balerinom, nisam uspeo da napravim špagu. Ali, znaš li šta sam uradio… i baš sam te se setio kad si me onomad pitao…”

Kažeš: “Pa to je bio veličanstven trenutak, čim si se mene setio”.

28.1.1999.

Rodio mu se Gavrilo, bolnica GAK, 23 i valjda 45. Vrištimo ispod prozora, izlazi medicinska sestra:

– Ko ste vi?

– Ja sam otac, kaže.

– Ja sam kum, kažem…

– Otac napred, kume, marš napolje!

Tad su mu pokazali neku ženu i neko dete.

Kaže: “Ovo je možda, moje dete, a ovo sigurno nije moja žena”…

Krstili smo Gavrila iste godine.

7.7.1998, 23.40

Pitam: “Kume sutra snimam, nemam pojma, objasni mi šta je kamera?”.

Kaže: “Ti i i ja pričamo o nečemu jako važnom, a tamo, sa strane, posmatra me devojka u koju sam zaljubljen još od srednje… Ja pričam sa tobom iskreno, zanima me to što kažeš, ali njoj šaljem najlepši deo svog profila – to je kamera.”

Pitali su me neki mladi glumci, ko što sam i ja tebe, i isto sam im odgovorio i… nekima sam prećutao da si mi to to rekao…

Kažeš: “Nisam čak ni siguran da sam ja to smislio, ali kao što vidiš, radi…”

21.11.2002, 08.30

Bili smo u lovu na fazane (ne pitaj kako)… Šipčimo po snegu tri sata.

Kažeš: “Vidi kume kolki zec!”

Kažem: “Većeg nisam video, al je ovo prilično – srndać.”

“Nemoj nikome da kažeš”, ti kažeš…

“Važi” … Proganjali su ga fazani narednih noći…

23.11.2013, 22.35

Kažem: “Usamljen sam kume mnogo…”

Kažeš: “Konačno… Znaš li koliko sam ja već usamljen na vrhu.”

Upišasmo se od smeha.

30.1.2015, 07.05

Gledam svoju decu kako se bude, širom otvorenih očiju, nešto pevaju…

Napolju je zaleđeno, deca pevaju…

“Znam još jednog koji tako peva”, kažem.

27.5.2017, 14.30

Bašta “Manježa”.

Kaže: “Odbio sam film i seriju da bih igrao Hamleta. To nije dilema, to sam odlučio, ali ne znam da li ja to mogu da odigram?”.

Kažem: “Pa, malo treniraj, smanji pušenje, probaj da spavaš i uzimaj što više tečnosti”.

“Ne zajebavaj, ozbiljno te pitam”, kaže…

“Pa ti si odlučio, ti si Hamlet”, kažem.

25.12.2017, 22.30

Zadimljeni kafe “Krojač”.

Kaže: “Bole me pluća.”

Kažem: “Idemo u Urgentni, da ih snimimo”.

Kaže: “Ne mogu sad, idemo posle Nove godine.”

“Obećavaš?”, kažem…

7.1.2018, 12.15

“Nije dobro, kume.”

Kažem: “Kako?”

“Imam rak”…

25.6.2018, 20.05

Jugoslovensko dramsko, garderoba 109… Krećem na scenu crn kao Otelo, kažem: “Vidimo se, kume”.

7.11.2018. 21.19

“Kume, imam generalnu u 10… pojma nemam… šta da radim?”

Kažeš: “Rekao sam ti da ćeš biti sam.”

Kažem: “Ha, hvala ti”… Vidimo se, Kume.

IZVOR: Iz Monografije “Nebojša Glogovac, pripadajući deo nagrade Dobričin prsten”, autorka Tatjana Nježić

Izdavači: Udruženje dramskih umetnika Srbije, “Vulkan” i Biblioteka grada

Foto: Print Screen

Izvor: PRessSerbia/Blic

About the author

Marija P.

Diplomirani profesor srpskog jezika i književnosti sa višegodišnjim radnim iskustvom u brojnim domaćim medijima.
Najviše je zastupljena u rubriikama vesti, društvo i biznis.

Dodajte komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

PRessSerbia VIDEO NEDELJE: TEYA DORA – RAMONDA

Prijatelji sajta

omladinska zadruga indeks
BG ONLINE

Kalendar

март 2024.
П У С Ч П С Н
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Odaberite vašu sledeću destinaciju



Booking.com

PRess Serbia